Dobro veče, ovo pre mene je bio Đorđe. Moje ime je Grožđe.
Kao što znate, naše je drvo pre nedelju dana ostalo bez Grana. Hvatali smo se za glave: šta ćemo sad kad je otišlo Granje. Isprva se činilo da ćemo ići u emisiju kao stoka na klanje. Jer, drvo bez granja je kao Vranjska banja bez Vranja, kao Brdo kod Kranja bez Kranja, kao Branimir Mitrović Flojd bez kola, kao pesma bez bola, kao tekma bez gola, kao Ričard Treći bez konja ili, kako je primetila jedna Sonja - kao tehno bez mola. Naime, tehno muzika se zasniva na molskim harmonijama.
Bilo kako bilo, ode nama Granje, a mi ostadosmo, što reko Donald Satrlend u filmu JFK, "with our dicks on the wind". Spade knjiga na četiri slova. Višnja, koja je Trešnja, Danijel koji je Lišće, ja koji sam Grožđe, i Đorđe. Ode nama Granje, taman ga nismo ni ožalili, kad eto nama nekog možda i luđeg - vraća nam se Žbunje. Vraća nam se Žbunje, i ja sam koliko radostan toliko i zbunjen. Premda sam lično imao čast da budem Emisar Emisije koji je Žbunju povratak predložio.
E pa sad, kad nam se vratilo Žbunje, kad nam je tako reći kompletirana postava emisijska, stekli su se svi uslovi da nam emisija zablista kao polja Jelisijska. Granje raste, na njemu s proleća izbija Lišće, u leto Trešnje, u jesen Grožđe, u zimu Đorđe. A onda, Granje iseku. Lišće bace, Trešnje pojedu, Grožđe popiju, a od Đorđa ispeku rakiju. Tek kad dođe novo proleće, viđali ste po Bulevaru, sa okresanih stabala izbijaju jezoviti začeci novog granja, kao neki narogušeni ježevi. A Žbunje u prirodi uvek pobeđuje. Ono je najbliže zemlji, najvitalnije i najsposobnije da apsorbuje svakakvo sranje, zapravo većina ljudi ga za sranje i koristi, ne znajući da će ono od sranja porasti i zagospodariti. Žbunje, da primetim, pobeđuje čak i na izborima za predsednika Sjedinjene Američke Države. Prethodnih pet godina, kao i narednih pet godina, Amerikom će vladati - Buš, dakle Žbunje, baš kao što je početkom devedesetih vladao Žbunjetov ćale.
Tužan je svanuo dan
u decembru lane
s našeg je drveta
otišlo Granje
Ostale su crvene Trešnje
i zeleno Lišće
ostalo je crno Grožđe
i belo Đorđe
Ali novi je svanuo dan
i radost za ljude
na naše zeleno drvo
vraća se Žbunje
Vraća se dobri sin
i sevaju munje
u belom gradu, lipovom ladu
raste Žbunje