Činč : Kalendář

Nezavisnost priznata 31.12.2011.


nosi kući
i slušaj
Omot Tekstovi
Zar ne bi bilo lepo
da je svaki mesec april mesec
nebo vedro
da se svi ljube i vesele
to ne sme biti
april mesec četres prve
...
Zašto?
Reč oca

April

Nema maja

Jun

Jul

Avgust

Septembar

Oktobar

Novembar

Prosinec

Januar

Februar

Mart

April

Zar ne bi bilo lepo
da je svaki mesec april mesec
nebo vedro
da se svi ljube i vesele
to ne sme biti
april mesec četres prve
nemojte da nam opet
na nebu neke Štuke lete
nek nam samo ptice lete

Oko Čačka
nek lete mace od maslačka
kraj Ljubića
nek leti auto lepog Mića
mir na zemlji
i nek svađe bude manje
nemojte da nam opet
po kući neke štikle lete
nek nam samo ptice lete

Na Bajloniju
peršun, spanać
komorač, paškanat
sremuš i rotkvice

Eno ide Pera Botanika
Pero, čekaj
Pero, stani!
Pero, zdravo
kako si?

Evo šetam
ništa posebno
tražim kreč
tražim masu za glet
tražim lepak za pločice

Zar ne bi bilo lepo
da je svaki mesec april mesec
ljubi ga majka
sunce dedino
dobro veče svako veče
zemljotresi nek su blagi
nek uragan bude lagan
nemojte da nam opet
po stolu neke skice lete
nek nam samo ptice lete

Nema maja

Nema maja
ovog puta
zima se vratila
nema sunca
nema neba

Nema šetnje
nema frizbija
sedite kućama
nema ručka
nema leba

Igrajte šah
slušajte bah

g4, lovac g4
šta ga gledaš
ne zna, ne zna...
šta ga maziš
pojedi mu konja
matiraj ga ko ništa
pojedi mu lovca
kad je ovca

Nema muzike
zatvorite prozore
nema kafenisanja
nema kretenisanja
zvaću žandare

Nema maja - otkazano
nema uslova
za jun ćemo videti
pratite vesti
biće javljeno

Jun

Sklonite zavese
vratite cveće
dolazi jun
najzad i jun
najzad i on

Razgrće oblake
smeje se glasno
zove se jun
najzad i jun
najzad i on

Kroz viline vode, kroz bele vode
sad gaze lepe ženske noge
i rađa plod na starom dudu
i druge stvari će još da budu
jun, jun, jun

Ukradite dnevnike đaci
dajte sebi petice đaci
jun, jun, jun

Na Đermu puno divnog voća
za svako piše pošto košta
samo za trešnje
ne piše ništa

Što ne piše pošto trešnje bako?
Za sve ostalo piše lepo
zar ne koštaju ništa?
Zar vi to častite?

Dođite ovde đaci
pojedite trešnje baki
jun, jun, jun
dajte sebi petice đaci
jun, jun, jun

Hajde da vidimo šta će biti
hajde da vidimo šta nudi jun
najzad i jun
najzad i on

Iskoristite jun dok je tu
kad bude trideset prvi jun
to će već biti jul
a onda ništa

Možda je vedro
možda grmi
okreni, obrni
jun je tu

I rađa se novi dan
čudan dan, važan dan
dok je najveća buka
pred finale svetskog kupa
daleko odatle, u mirnom kutku
vo skopje, na žarkom jugu
rađa se luka činč

Jul

Kad dođe jul
kad se usija lim
kad samo breskve jedem
u Beogradu 35
u Novom Sadu 42
kad mislim dokle više
quousque tandem

Kada želim da odem
negde daleko, na jug
kada više ne mogu da zaspim
u Beogradu sve do 5
u Novom Sadu sve do 10 do 2
kad me budi glupi glas na radiju

Stavite tiganj na lim
spremite fil
zagrejte ulj
sipajte fil u nj

Malo mle kle kle kle
šest kašika braššššš
malo knja knja knja knja
malo slatke pa pla pa pla
dve kašike ššššš
četiri aj aj aj aj

Kad dođe jul
kad se usija lim
otići ću negde daleko
ali ne na jug
ne sad na jug
na sever, sever
u daleki Ulm
u daleki Lil
na Arktik tik tik tik

Avgust *

Avgust je sad i potop je
Avgust je sad i nemaš kud
Avgust je sav sad sasvim lud
al neće biti da je glup

avgust je sad i potop je
avgust je sad, septembar tu
daj skupi seno ti što pre
pa zar je problem čoveče

avgust je sad i hladno je
i kiša još ne nestaje
pa zar su stvari tvoje sve
u Dunav vodi nestale

Pa, jebote,zamisli nasu vladu u Bangladešu
Pa, svi bi se podavili pod našom vladom
 u Bangladešu, u Indiji – kompletno

Septembar

Dobro jutro deco
tačno je 7:10
budite se deco
stigao je novi septembar mesec
jutro je tako toplo
golubovi kruže široko
napolju sunce sja
na stolu čeka jaje na oko

Dobro jutro deco
moje ime je dimitrije četnik
sedite deco
predavaću vam latinski jezik
za početak deco
recite mi broj od 1 do 32
neka bude 7
učenik pod rednim brojem 7 dobiće 1...

Hajd u školu deco

Dobro jutro deco
zasedao je školski odbor
loše vesti deco
ukida se veliki odmor
ukida se mali odmor
ukida se mali fudbal
ukida se vreme za jelo
ibis redibis numquam peribis in bello

Dobro jutro deco
loše ćete vesti čuti
tu ste gde ste
ukida se vraćanje kući
za početak deco
recite mi broj od 1 do 32
neka bude 2
učenik pod rednim brojem 2 se ukida

Fotke za kalendar

Oktobar

Drage kolege
uzalud ste došli
uzalud ste vredno učili
cele godine
znam, danas je poslednji dan
da se prikupe potpisi
ali profesor danas nikako
neće moći da dođe

Srce mu pati
šmrc, šmrc, šmrc, šmrc
duša ga boli
dert, dert, dert, dert
vi ćete svakako moći da shvatite
njegov velšmerc
vi ćete svakako moći da shvatite
njegov velšmerc

Napao ga je duševni antraks
tu ne pomaže pentreksil
napao ga je metafizički koksaki
setio se kad je bio mlad ko sada vi
kad je na Itaki, u Odisejevoj palati
jeo suflaki
i onaj strašan tzatziki

Srce mu pati
šmrc, šmrc, šmrc, šmrc
duša ga boli
dert, dert, dert, dert
vi ćete svakako moći da shvatite
njegov velšmerc
vi ćete, bojim se, morati da shvatite
njegov velšmerc

Novembar

Novembar, ledena kiša i mrak
pustoš svuda, nema ništa
noć je došla, najzad si došao i ti
na red

Misli polako se gase
svetla žmirkaju, zvuci nestaju
jedini šum je to što sipaju so
na led

U rečima
u mislima
Tu sam
ne brini
do prve zore, dok ti ne bude bolje
do nove godine

Greše svi koji misle
da si loš
da si dotako dno, da si propao
jer nisi još

Pod kišama
pod rekama
spavaj, Beograde
ne boj se
ne gledaj me tako tužno, Milice
smiri se
nije sve tako crno, Ljubice

Kalendar obrće list po list
tebi ne mogu ništa ni Turci, ni Nemci
ni žeđ, ni glad
ti nećeš dotaći dno
jer ti toneš u vis
tvoje peći rade na led
tvoje lampe rade
na mrak

Pod skelama
pod kesama
spavaj, Beograde
ne boj se
ne gledaj me tako tužno, Milice
smiri se
nije sve tako crno, Ljubice

Prosinec **

Dobrý den, pane
my jsme společně cestovali
tady jsme se seznámili
V květnu před rokem

Tento vlak
přijíždí k Hlavnímu nádraží
průvodčí už piští

Jihlava? Děčín? Kolín?
Kam přijedeme, prosím?
Už jedeme, prosím

To všechno co není
ty stromy a květy
ty ptaky jak letí
zastavujou dech

Už cítím tu chvíli
vzdálená tisíc milí
a blíž, blíž a tu jsem
a všechno je fajn

Januar

Tužan je svanuo dan
u decembru lane
s našeg su drveta
isekli granje

Mrak je prekrio nas
sad pamtimo dane
kad sunce nam sjaše, golubi sraše
kroz gusto granje

Ali novi je svanuo dan
i radost za ljude
na našem drvetu
niklo je žbunje

Spavajmo mirno sad
dok sevaju munje
u belom gradu, lipovom ladu
raste žbunje

Februar

Evo ga nekakvo sunce
bude se nekakve nade
sad je zato i zima najgrđa
predoseća promenu vlade

Februar hladni, februar grubi
tera sa slava preostale goste
februar diktator koji gubi
već samo ime nam smrzava koske

Februar steže, februar kinji
februar preti, kukavac sinji
februar namćor, februar kivni
februar, njemu se ne živi

Dolazi topli zapadni vetar
februar pakuje svoj inventar
ulice puste, svi ga se plaše
hoće li već da sjaše
sunce sija sve jače, februar čkilji
na tvojoj tendi ledenice šilji
minus osam, minus sedam
februar neće da se preda
minus šest, minus pet
minus četiri, minus tri
minus dva, minus jedan
evo ga, odlazi

Sa tvoje tende ledenica visi
svetluca ljupko na sunčanom danu
kako je tužno što će pasti
nekom će dole razbiti glavu

Kao što svaki okupator kad odlazi
mine po gradu postavlja
tako je naš sumorni gost
za rastanak spremio završnu gadost

Reko je sedite mirno kući
ručajte s decom, čuvajte majku
ja ću se sada mirno povući
posvetiću vreme unuku Marku
minus šest, minus pet
minus četiri, minus tri
minus dva, minus jedan
evo ga, odlazi

Sa tvoje tende ledenica visi
njegov pakleni suvenir
ubiće nekog još malo
skloni je zato budalo

Mart

Sneg polako nestaje
tihi šum hladne vode, vetar blag
kraj reke sedi tihi par

Oko njih teku vode
kroz Bele vode
kroz Ladne vode
kroz Viline vode
kroz Donji grad
kroz Gornji grad

Znak kraj reke kazuje:
tihi par nije bilo koji par

S desne strane Marina Dorćol
unuka slavne Žakline Dorćol
s leve strane Nebojša Kula
čovek jak

Srećan je Nebojša
dok je tu Marina
sede tu kraj hladne vode
neki dan, svaki dan
sede od davnina
on kraj nje nikad nije sam

Ona mu tiho kazuje:
oko nas nek teku vode
nek zima dođe i nek ode, srećan put

Dok si sa mnom
nećeš nikad biti sam
ne treba nam Gornji grad
nek je naš Donji grad

Ti me znaš, ti nisi glup
nisi lažljiv, nisi prek, nisi grub
nećeš me napustiti – nisi lud

Nek budu svi ko Nebojša
i njegova Marina
nek sede tu kraj hladne vode
neki dan, svaki dan
nek nađu sebi mira
nek više niko nije sam


Činč ::: Kalendář.

Nezavisno izdanje, cincplug.com 2011.

tekstovi i muzika: Luka Stanisavljević

* tekst i muzika: Đorđe Ilić

** tekst: Ana

Irena Vanić – vokal

Luka Stanisavljević – vokal, bas gitara, gitara

Đorđe Ilić – vokal, gitara

Srđan Stojanović – vokal, violina, casio sintisajzer

Gosti na albumu:

Ana(glavni češki vokal i prateći vokali na aprilu, oktobru i januaru)

Sava Stanisavljević (glas na početku septembra)

Branko Bogunović (prateći vokali na novembru i martu)

Goran Bogunović (el.gitara na aprilu, novembru i decembru)

Tihomir Živković (doboš i činela na februaru i martu)

Vladimir Živković (el. gitara na nema maja, novembru i februaru, guiro na julu)

Miloš Gojković i Radivoje Rašković (češki prateći vokali)

Sve je snimljeno, izmiksovano i masterovano u studiju „Klang“, osim radosnih vokala i gitara koje su snimljene u hacijendi Gorana Bogunovića u Zagrebu.

Dizajn omota: Mina Piščević

Fotografija: Tamara Milanović

Crteži: Đorđe Ilić

Pejnt drvce, posteri za web-izdanje: Ana

Programiranje: Luka Stanisavljević i Vladimir Živković

Aranžmani: Činč

Muzički producent, snimatelj i dizajner zvuka: Vladimir Živković

Hvala:

Branimiru Živkoviću, Tihomiru Živkoviću, Ivanu Tobiću, Pavlu Ćosiću, braći Bogunović, braći Limijer, Milošu Gojkoviću, Radivoju Raškoviću i svima koji su imali strpljenja da sačekaju izlazak ovog albuma.

Reč oca

Zašto sam potpisao priznanje za ovo izdanje

Okreni, obrni, sve se uvek svodi na to. Zavisnost - nezavisnost. Zavisnost - nezavisnost.

Države neće da priznaju nezavisnost delovima svojih teritorija, ali hoće da one same budu nezavisne od tih teritorija. Roditelji neće da priznaju nezavisnost svojoj deci, ali hoće da deca priznaju njima nezavisnost. Ista je priča sa stvaraocima i njihovim delima.

Kalendar je snimljen 2006. To je bilo pre pet godina. Jeste, dosnimavanja su trajala još dve i po godine. Na postprodukciju i omot je otišla još godina dana. Dobro. I šta se onda desilo? Zašto do sada nije izdat?

Razmišljao sam dosta i jedino što mogu da zaključim jeste da ga je neko uvračao.

Biće da je neko zloupotrebio sedam zrna pasulja gradištanca, umesto da skuva porciju prebranca u šerpi od "Metalca".

A što bi to neko radio? Pa eto zato. Oni to prosto vole da rade. 'Za to ne treba ti valjani razlog.', kažu Animatori.

Uostalom bre jebe mi se šta je njihov razlog, i jebe mi se ko su. Moj posao je u ovom slučaju da UTVRDIM i ELIMINIŠEM razloge za dalje odlaganje tog izdanja. Ja sam utvrdio da su u pitanju vradžbine. Kako? Pa lepo, metodom koju mi programeri uvek koristimo  kad nešto 'debug'-ujemo, metodom eliminacije.

Metoda glasi: Ako nije ni ovo, ni ovo, ni ono, ni ono, onda je ono što jedino preostaje.

Prethodna tri činč izdanja su odlagana iz nekih konkretnih razloga, kao što su autorska prava na poeziju B.Bantinga, produkcijske greške itd. Kod Kalendara ničeg od toga nije bilo. Dakle, neko ga je uvračao. Pre 200 godina bilo je potrebno da Vuk nauči Srbe da 'vještica nema'. Sad je došlo vreme da ja objasnim Srbima da vještica ima. Ako mi ne verujete, onda koji ste kurac gledali Dosije X?

Mnogo važnije pitanje je: kako Kalendar osloboditi vradžbina.

Rešenja za većinu problema su skoro uvek opisana u klasici. U našem slučaju, u narodnoj priči 'Sveti Sava i đavo'. Ta priča nas uči da i pozitivac negativca može da pobedi samo tako što ce da ga zajebe.

To kao prvo. A kao drugo, da pozitivac negativca moze da zajebe samo tako što će igrati pošteno.

To su dve jednako važne stvari. Ali mi Srbi uglavnom ovo prvo shvatimo tek kad odrastemo, a u međuvremenu zaboravimo ovo drugo.

Eto zato sam rešio da potpišem priznanje za ovo izdanje.

Care, care, kalendare, neko treba pošteno da kaže da si go i da si nezavisan. Kad već niko nije hteo da te izda, neko treba bar da te prizna. Pa te možda neko nekad i izda.

Sada je 5 do 12, srećna ti Nova godina i srećna ti nezavisnost!

Uzdravlju!