11.12.2008. Najzad, Miloš Tomić ima i sopstveni sajt. Bravo!
Njegove stranice na Činč sajtu ostaju kao tekovina istorije.
Konačno sam skupio hrabrost da probam da pokažem svoje albume djubreta van galerije, "običnim ljudima" na pijaci..
Ustao sam rano, bio je još mrak, obukao sam elegantni sako, kravatu i crne pantalone.
Poneo sam sa sobom sklopljenu kartonsku kutiju i praznu gajbicu piva, svoje albume djubra, fotoaparat i krenuo .
Već se razdanilo kad sam stigao, ostali prodavci su već raspakivali svoju robu.
.Izabrao sam mesto pored tezge sa dečijom odećom, preko puta su se prodavale stare vojne uniforme a levo neki konopci i žice. Napravio sam stočić od kutije, okrenuo na stranu gajbicu piva, seo i...dobio tremu.
S jedne strane, bilo je stavrno jednostavno doći ovde i prosto pokazati ljudima šta imam
ali..skoro da sam se uplašio da moji otpaci ne razbesne prolaznike.
Zamišljao sam reakcije u Srbiji...dugo sam i pažljivo pisao na kutiji : "3o kruna SVAKI OTPADAK", crtao sam i ukrašavao šarama jednostavne reči..a onda se odvažio, otvorio albume i poredjao kesice sa pojedinačnim otpacima i počeo da pecam
Na glupu stranu sam seo tako da mi je sunce uskoro sijalo pravo u oči, tako da sam mušterije koji bi prišli, slabo video, mrštio sam se i krivio glavu da vidim njihove diskretne reakcije.
U albumima su bile kolekcije ispljunutih, zgaženih žvaka, zgužvanih papirića, iskidanih komada kesa, deformisanih ambalaža od bombona i čokolada...sve to sakupljeno sa madridskih prljavih ulica, plus kolekcija zapletenih gumica i končića, kao crteža, nadjenih duž turske pijace u Berlinu. (dalje ⇢)
kad sam u skoplju bio,
da jedan kratki lutka film pravim,
dok je lutkar kire namestao tamo ruke noge i izvrnute zglobove
ja sam se u tim pauzama nesto zapalio za plastelin
i jedva sam cekao svaki lutkin udes, tj. malo vremena za mene
da plastelin gnjavim i param, busim...mnogo mi se to svidelo
evo vidi, sta sam napravio
bilo je to u novembru 2007. u skoplju
Napisaću nešto i o filmu, ma evo odma.
Mnogo sam bio srećan to leto jer sam našao jednog ludaka koji je pristao da leži na ulici celo leto, brajko, a ja sam ga pomerao, vukao, podlivao vodu, te bare ispod njega, gazila su ga kola, grčio se u najnezgodnijim položajima kako su ga šutirale i gazile te razne ženske noge ali se puno toga lepoga i nagledao.
A ništa nije moglo da pokvari snimanje jer svaki komad asfalta bio je dobar, sunce ili oblaci, promenjljivo vreme ili kiša... greške će dati neku pank energiju, nadao sam se.
Karakterno đubre sam pronalazio lako i blatnjavi vlažan najlon koji se zapetljao oko nekog trnja, zamesio sam rukama i od njega napravio kao neki cvet! hahahahaha!!!! Čovece, stavrno sam se osećao lak i jednostavan iako su mi pucala leđa od nezgodnog položaja, savijen ili ležećki ili zagnjuren ispod Lenkine suknje, kao stari fotografi oni... Po hiljadu fotografija dnevno... Ali nisu samo takvi prizori bili uzbudljivi - ženske noge ili gaćice, majke mi - i bare i pertle i kosa, tragovi šoranja, pukotine u asfaltu, senke, odsjaji na slomljenom staklu, dobro, štikle Lenkinih cipela dok sam ih tanjio elktričnom brusilicom i varnice su prštale i peckale je po nogama... ali nije samo to... sve!
Možda nije taj film baš dobar, ima puno problema i nejsnoća, ali ja bih voleo tako da živim - sa fotoaparatom u jednoj
a brusilicom, makazicama i prstima koji dodiruju na drugoj ruci.
m
Pogledajte insert ili ga downloadujte odavde (fajl ima 20MB, desni klik pa save):
http://www.pionirovglasnik.com/download/milostomic-spitted_by_kiss.avi
26.3.2007. Selo gori a baba se češlja, govorile su dede, kao što su, opet, babe govorile da bez starca nema udarca. Elem ovo su četke koje je naš umetnik napravio od beogradskog trnja, drača, čkalja, pavita, orlovih nokata i drugih vreža.
31. 2. 2006. U Madridu je naš junak, pronašao novu preokupaciju, skupljanje smeća.
4. 11. 2005. Odite do sajta Klopke za pionira gde vam se nalaze dva nova animirana filma ovog manijaka. Malo su poveći (30 odnosno 65 mega) ali, kako sami Klopkaši kažu, vrede svaki bajt. Evo direktnih linkova za daunloud:
Suknjičar. Ukratko, mladić juri za ženskom suknjom, kao što i svi mi treba da radimo. (youtube)
Glineni golub. Potresan film koji pokazuje šta ljubav čini srpskom čoveku. (youtube)
17. 5. 2005. Evo šta radi ovih dana.
19. 5. 2005. Evo šta, pak, radi OVIH dana.
Ima materijala i na Kunstradiju
Miloš Tomić je rođen 1976. u Beogradu. Diplomirao je režiju
na FDU u Beogradu, u klasi profesora Miše Radivojevića.
Jedan je od osnivača legendarne grupe "Klipani u pudingu",
strastveni kolekcionar i strpljivi kolažista. Učestvovao je u
mnogim filmovima i izložbama, čak i u vojsci. Bio je i saradnik
u jedinstvenoj emisiji "Ritam lepog srca" na radiju B92, (gde
ga je kasnije zamenio Ovaj, a malo potom pridružio
se i Gojko, pa onda Đorđe,
usled čega je Ovaj postao Grožđe).
Dobijao je i nagrade. Trenutno ide na post-diplomske studije animacije u
Pragu.
Ima strana o njemu i na Danielovom
sajtu.
Ovo mu je prvi rad koji je napravio u vojsci:
Ovo je izvezao na istom mestu. Tekst glasi:
ZA SVAKI LOGICAN ILI DUSEVNI RAZLOG DA SE NEKA LOSA ILI RUZNA STVAR NE URADI,
OVDE U VOJSCI POSTOJI JEDAN ODGOVOR KOJI POBIJA SVE TE RAZLOGE:
"MA BOLI ME KURAC!"
(vidi i naličje
veza)
Evo ga još jedan stari vez.
(vidi i naličje
veza)
Kontakt:
bilboblah@hotmail.com