Đorđe Ilić - gitara, glas; Luka Stanisavljević - bas, glas; Aleksandra Vilotić - violina, glas; Milica Vilotić - glas; Marija Balubdžić - klavir, glas; Željko Makivić - gitara, glas, udaraljke; Danica Minić, Irena Vanić, Milica Balubdžić, Milan Marković, Branko Propadović - glas.
Snimljeno u "Halbstar Home Studios", 2003.
Smiksali: Željko Makivić i Luka Stanisavljević
za koji čas
naš nastup doživeće krah
i noge nam klecaju
ide šapat: oni su stvarali!
da vidimo sada šta su oni stvarali!
svi čekaju
da nas uvate
u nekoj nenadanoj grešci
da čuju falš
da neka žica zaškripi bar na čas
da se nešto bar nepredviđeno desi
nek bude jasno
vi ne čekate nas
vi čekate
fuka i kolačiće
posle tolikih godina
posle teških knjiga koje sam čitala
juče sam saznala da sam postala
vaša nova kafe kuvarica
da kuvaću vam brazilski čaj
odnosno fuka
e pa neće moći baš tako lako
to neće biti obična fuka
več pre neki medikaments
odnosno krka
biču vaša mučiteljka
vaša nova popečiteljka
kom se pije fuka još?
kome nije muka još?
kom šta nije jasno još?
nikad nije kasno još!
kaži mi, bako, želim znati
celim svojim bičem:
kakva to glad opseda grad?
šta je to, mama, narkoman?
vidiš li onog čiku tamo
s plavim šeširičem
što srcu je drag, osmeh mu blag
sine, ono je narkoman!
o, mama, mama, mama
podaj mi čika gajin kokain!
o, kčeri moja, probaj bar
teta roksin toksin
fozgen, difozgen!
o, mama, mama, mama
skuvaj mi baba zlatino lobe!
o, drago derište
skuvala sam azotne čorbe
biče za obadve!
pito me, bako, neki vrli
major, čika premke:
što se ti, sine, drogiraš?
ajd spavaonu da džogiraš!
jedi, sine dragi
lepe makove semke
dosta je taj tvoj major lajo
slobodno sad se drogiraj!
o, mama, mama, mama
podaj mi čika gajin kokain!
o, kčeri moja, probaj bar
teta roksin toksin
fozgen, difozgen!
o, mama, mama, mama
daj mi da jedem leš reš prepečen!
o, pile mamino
morati češ jesti blebestin
da budeš ko mornar popeče!
u polju ambar je
mek gilis svedok je
kad letiš visoko
to dole smolvil je
ti znaš da polje je
kad želiš lepše je
ti znaš da kamen je
kad stojiš večni je
ja sada znam
da letim sam
i fuhur blag
je zmajev trag
da li su polovi
sad samo golovi?
ili će talas sve to
da prepolovi?
da li si uzbuđen?
novembar topli je
ili si poseban
što zelen greeny je?
ja sada znam
da stojim sam
i ova navika je
nekad nečija
još uvek sećam se
gde pruga počinje
kuda obilazi
gde druga nestaje
ti nisi normalan
kad misliš sama je
dve duge linije
do mora vode te
ja sada znam
iznad je stan
i pruga velika je
jedna jedina
mene! mine mene?
aki? kauriszmaki!
dan kada božidar je shvatio da poješće ga
šupljina splina i aspida stida
to je veliki dan
jer sin traži čin:
rasplinuh se, dodajte plin
i tada prestaje stid, tada počinje spid
i tada počinje užas...
kao bik koji sedi
ko miš koji trči
ko pop koji muči
kad hoće da govori onom
koji neće da shvati
kao kant koji guši
ko dah koji otima čoveku bah
kao kamp u kom caruje vamp
koji ne zna za kramp
to je kamp u kom nastaje pank
kao bas koji plaši
ko strah koji zadaje čoveku vah
dar koji božidara krasi
što dobio je otkud bi drugde
do od oca mu i majke
to je veliki dar
jer on zna
da je harmoniji slatkoj s onu stranu
goropadne doline hormonije stan
i on tada uleće u nju
kao crveni jugo koji koči
ko krv koja toči
ko sokrat koji ne zna pa čuti i trpi
kao fot koji zna pa se ači
kao znak koji oči ne mogu da vide
kao skriveni drot
kao pop
koji uzima blok
iz koga ispada list
koji izgleda ko poslednji skot
kao džek koji neće da vidi
da ide u pogrešan slot
kao kvo koji vadis
ko skvo koji vidiš
ko k koji vadiš
da veniš i viciš
i tada o tankoj niti visiš
kao dan koji sviće i tebi...
ne treba ti pas u kući
kevće
i ne treba ti maćka u kući
kleveće
i ne treba ti slon u kući
zažalićeš
i ne treba ti žaba u kući
krekeće
i ne treba ti kokoš u kući
kakoće
ali najgora stvar
je majmun u kući
majmun u kući
pravi ti lom, šeta ti tike
grebe ti ploče, gužva ti slike
čita ti knjige
podvlači sta je njemu
najbitnije
preko čistog veša
po terasi ti se keša
i ti besan juriš za njim
posle tolikog kešanja
naješčete se trešanja
doći će do obostranog
proseravanja
odlaziš na posao
on se već dobro usosao
i ko u svakom košmaru
otvara vrata poštaru
daje mu bakšiš velik
prima ti poštu koju ne želiš
i još je trpa u špagete
i doda sol, papar i 1 žlicu vegete
i ti mu kažeš:
majmune, u špagete ne ide pošta
nego pašta!
on ti kaže:
pa šta?
i zato ne treba ti...
negde u gradu
velika žurka
ja pored merkatora merkam
tebe čekam!
već odavno kasnim
nokte grickam, cupkam
bar da imam onu plastiku
da je puckam
počeče kiša
bezbrižna, letnja, plaha
i ja, u belim haljama
postaću besna i kaljava
prestaće kiša
iza ugla banućeš ti
pogleda alava
željan da me progutaš
mastan i gnusan
crn kao katran
i nije ti dosta
što gori si od svakog ološa
ni što si pun
loših priča i džeparoša
što pun si svega
što pušiš, kašlješ i hramlješ
nego si još i 16
a meni treba 17
jednog dana
kad stignem do prve
privatne cesne
neće mi trebati ni 16
ni 17, ni 14
imaću svoj f-14
poleteću
vrelim dahom spržiću ti gume
iz mojih usta tad
čućeš ono što jedino razumeš
poljupce će preko mene
slati tebi al kaida
kilotone bakelita
s puno tešhih alkalida
branitelji tvoga neba
gledaće tad na ekranu
kako celu marakanu
vešto dribla almeida
ooh, time for you
time for surprise and sea
will be...
come... stay...
and play all day
play ball...
home... home...
play ball
and fade out
and stay alive...
home... home...
play ball
and stay out
and play loud...
jednom, u dalekom
sarajevu, sarajevu
išo je program
na radiju, radiju
vodio ga je
jedan veliki pesnik za decu
jednog dana, na svom
radnom stolu, radnom stolu
zateko je
poruku ovu, poruku ovu:
tema za sledeći dan:
šta treba maloj djeci?
celo to popodne
lupao je glavom:
šta li treba djećici
osobito maloj?
nikad nešto tako
užasno a prosto
urednik mu nije
stavio na sto
mislio se tako on, ponoć je
minula, minula
iznenadna ideja tad mu je
sinula, sinula
seo je za mašinu, i napisao:
maloj djeci treba jebat mater!
maloj djeci treba jebat mater!
za to vreme, u obližnjem
beogradu, beogradu
puštali su u etar
obladi obladu, obladu
kraj neke male bakalnice
prošli su neki kinezi
gledo ih je stari bakalin
i zapevušio svojoj deci:
ovo su kinezi
ako niste znali
ovo j kinez veliki
ovo j kinez mali
mnogo nama ovde
šetaju kinezi
zato, srpska deco
postante skinezi
di ajnst! di ajnst!
di ajnst lili marlen!
(a čuj i Albukerke, za koji imaš i spot)
Ovu verziju Ponašanja remasterovao
Jošio Mačida
juče
zbilo se ovo
ne pričaj nikom
sreo sam osnovnog druga
što bavi se muzikom
sumoran bio je on
nazreo sam mu prosede vlasi
tužnog brka, pogleda mrka
smoren, i tupih čula
u nekim samo njemu znanim mislima
reci mi, druže - pitam ga ja
što si se tako zgrčio?
zar te je neki opaki čovek
olovom vrelim mučio?
nisam te odavno vido
baviš li se onom muzikom?
pričaj mi druže pričice razne
od ćutanja tvog žmarci me laze
pričaj mi, druže, šta ti radi burazer?
moraću da te razočaram vešću
reče mi osnovni drug
brat mi je teško pomračio svešću
bojim se već, napraviće štetu
neko će nevin završiti na lešću
misli mi crne razdiru grud
ko što znaš i sam
bavili smo se muzikom
imali smo, znaš, onaj fretles bas
prodali smo ga za male pare
rešili smo skupiti pare
da kupimo novi, bolji, fretles bas
slistili smo poput termita
zalihe glupih pornića
pretražili smo skrivena mesta
zbog nas je lutku žapca kermita
prodala naša voljena sestra
skupili smo dvesta lepih kermića
jednog jutra reče brat:
idem, vraćam se kasnije
kupiću novi fretles bas
nudim ti svake garantije
spavaj, braco moj
čuj slavujski poj
dok treneš okom
zorin će ruj
četri dadarijske žice
ispuniti bruj
u snu sam čuo daleki koraka bat
uskoro zatim - eto ga brat
u oku mu vidim ludački sjaj
u ruci siva, duga, strašna
katana!
reče mu naš podstanar blagi:
bil ste jatagan spustili?
svakako vi ste bolestan čovek
vama su živci popustili
reče mu draga: ite do vraga
ti i to tvoje sečište!
kakva to sila tobom sad vlada?
baci to čudo na smetlište!
dobro što nije preblizu prišla
jer joj je čelo tik zaobišla
katana!
reče mu deda: budalo jedna
sedi der, popij stomakliju
nije tvoj poso da nosiš tu đordu
nego da mrčiš artiju
reče mu sestra: neka si smesta
bacio ljutu damaškinju!
biraj jel oćeš cicvaru vruću
ili ćeš vruću šamarčinu
naša je sestra velika sila
al ju je ipak zaustavila
katana!
tad reče mu otac, spretan kapetan:
oma da si sablju odložio!
polazi za mnom, radičeš tačno
ja šta ti budem naložio
čuvaćeš ljudstvo, naoružanje
gorivo i loživo
čuvaćeš moj zelen kamion
saznaćeš čak da taj kamion
i nije kamion
već motorno vozilo
sve su vam muke zaludu, ljudi
pogled mu nem je reko
malo po malo iz sobe smo izašli
e da nam ne bi vratove seko
šteta za nekad pametnog čoveka
pamet mu bludi negde daleko
i dok ti pričam ovo sad
sva mi je kuća na muci
i dok na bini svira ti bend
i dok vas bodre aplauzi bučni
on stoji tamo, ne spušta gard
stoji mu i dalje u zgrčenoj ruci
ključni argument
katana!
look how the game of chess begins:
all alone, this fearless pawn
raises his sword
heading straight to the middle of a board
to fight for what you possess
you never creep in the game of chess
but you go bravely in medias res
it's not like that
in the game of reversi
oh, no, in the game of reversi
you cling to the edge like a pussy
in the dirty game of reversi
you cling to the edge like a pussy
in the game of chess
they say that who dares wins
chess is the game of kings
and in reversi, who dares
falls downstairs
it is the game for nurses
you quietly watch as their forces grow
and your prior aim is to reach the wall
when they fill the row
you can swallow them all
and therefore, in reversi
you cling to the edge like a pussy
in the dirty game of reversi
you cling to the edge like a pussy
so, in your life
its up to you to decide:
will you play chess
and strike them right in the chest
or will you play reversi
and stab from the back with no mercy
a bird, and shoes, and gloves
let's make a dream
and wife, and scarf, and knife
footsteps days
i need some verbs to finish
work to write a book
i've seen these people,
some strange people, good fun people
a sound, and ground, and taste
toothbrush dance
and key, and cage, closed eye
talk to judith
will, shall, should, would, can, could
may, might, must, need, used to
she does not speak
ingreed does not speak
a bird, and shoes, and gloves
let's make a dream
and boots, and socks, and punch
here is a tribe
i slajd i slajs i prah
sve je tu
i zvuk i gong, ding-dong
dobar dan
i sad se pitam čemu služe ovi ljudi
da li su zreli il su možda sasvim ludi
san sve je san
dobar dan, nije dan, već
je noć, nije noć već je
dan, sve je to san
Gracias, hoy quisiera sólo mantequilla y marmeláda, con un panecillo
y un cafe.
Un panecillo más y un poco de marmeláda.
noc
sasvim sam
imaš dvadeset minuta
pred dolazecu kavgu
da dovedeš u red
svoju dragu
uspi joj drnča
da ne bude drčna
ako krene da glavi
poškropi je drnčem
da bi regulator paljbe
i povratni mehanizam
radili glatko
a ne sa grčem
kad se gasni cilindar
i nosač zatvarača sa klipom
oglase škripom
ne treba da mrndžaš
već da ih dobro podrnčaš
kad, mesto da lepo repertira
krene da klepertira
seti se:
da čašu žuči još niko ne ispi
a da je čašom drnči ne zagrči
stisni zube i suni joj drnča
jer tvoja sudbina je glina
a ti si njen grnčar
a onda grom
usred zime, kad mu vreme nije
utom, eto kiše
proždrljive, sebične i niske
sad beži
beži!
sutra, kad svane
lako ćeš biti hrabar posle bitke
ta puška više nije puška
ta puška više nije ništa
beži!
sledi ti dugi marš
kroz blata žitka
zaboravi tu pušku
nju rđa sad glođe
sad imaš samo pušku
s kojom si rođen
beži!
viša sila
sredila te stručno
ti gledaš u neverici
nije ti jasno?
e pa biće ti jasno!
poruka glasi:
džaba si drnčo
kroz maglu
kroz pustu zemlju
kroz zimsku zmru
kroz gustu kmru
ide naša bajkovita baka
i darove nosi
ide baba
kroz noć, kroz prhko gsne
da vam peče božićno bhle
baba,
o, bako naša dobra
otkud tolika promena?
otkud tolika dubra?
šta će tebi pankerska zurka
i pivska šufla?
o, deco
neku sam knjigu čitala
gde piše kako je
neki ruski student ubio babu
a ja sam bila mirna žena
ja ne bih htela biti ubivena
pa sam zato sela na brod
otplovila u lođ
da mi promene blezmični kod
o, i sad sam deda
(koji je žentra)
hej! juče sam sreo tvog prijatelja a
jel se on stvarno zove žak?
nego šta...
hej! ko je razbio vuneni prozor?
nisam ja...
hej! u spotu za stend se vidi
timočka krajina
nego šta...
ti, što čuvaš mladosti naše
gladni, sad te čekamo mi
da padnu zaštitne maske
da mesec obasja tvoje smeđe kose
napolitanske
ali avaj! pa ti si nestala! gde si?
o! da nisi zaspala? jesi!?
ili neki mangup mesni
zar te izjeo?
gospođo marenda!
gospođo marenda!
gde si sada, gospođice naša?
ti si slatka ko med
kao sudžuk, kao ratluk
javašluk i autluk
dok škripe kosti
dok bridi žulj
dok pada mrak na oči
dok preko naših čela
padaju oblaci tmasti;
mi čekamo
vaše slasti
i vaše tečnosti;
čujte vapaj
naših ličnosti:
gospođo marenda
imajte milosti
za prvi streljački vod
jer naš brod tone
i zvona zvone
za bivše šampione
sad nam se stare priče
zbivaju van naše vlasti
između ovog i večnosti
znate, ima mnogo sličnosti;
gospođo marenda
ovakve gluposti
ne poznaje ljudski rod!
u beskrajnoj noći
dok osečev sjaj prekriva nas;
dok vlada spokoj
dok spavaju svi
jedan od nas sedi i bdi
on kliče tvoje ime...
o! gospođo marenda!
o! gospođo draga!
pogledaj me:
juče lovac, danas rovac
juče pesnik, danas četnik
juče kurjak, danas murjak
juče ser, danas ker
juče ljubavnik požudni
a danas - neki tamo dežurni
što bdi dok pošten čovek spava
i kom se žuri kad se nikom ne žuri
gospođo marenda!
ja ne želim biti dežurni
želim biti ležerni
on želi, on želi
on želi biti ležerni!