Ovo je bila najkraća ali tehnički gledano najimpozantnija svirka u Nemačkoj. Rešenje da mi sedimo a da Irela stoji gore je upravo genijalno, kao kraljica u šahu. Ubuduće sviramo isključivo na stepenicama.
Publika je bila mlada i vesela, zvali su nas na niz biseva, ali morali smo da palimo za Beč. Ton nam je opet radio Dovla, a Filmska Divla je objašnjavala Nemcima ko smo i zašto ovo radimo.
HfG - Die Staatliche Hochschule fr Gestaltung u kojoj se sve ovo desilo osnovana je zajedno sa ZKM (Centar za kulturu i medije), u kome se nalazi jedna od najboljih stalnih izložbi novih tehnologija u Evropi. To su neke munje, neka ludila, sve sam go kraftverk. Naš koncert je inače bio naslovljen kao Koncert u čast starih tehnologija (Konzert für Alte technologies).
Domaćini i organizatori kako Horkeškart nastupa tako i našeg bili su Maks i Danijele, kojima svaka čast. Karlsrue je jako lep grad, redarstva su obavljena kako treba, šteta što nismo stigli da ga vidimo malo više. Lepši je nego Študgart u svakom slučaju. Po meni, lepši je i od Beča, Beč je ložački grad, sem što se oseća to lepo i nadasve srećno vreme Austrougarske.
Fotke sa ovog i druga dva nastupa po Nemačkoj uradili su: Darja, Maja, Ceca, Maraja, Jelena, Željko i Raša, više ne znam koja je čija fotka.
U poslednje vreme stavljam fotke uglavnom u veb rezoluciji. Ako nekome iz Le Monde ili Süddeutsche Zeitung treba neka fotka u boljoj rezoluciji, nek mi se javi.