Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe, a večeras pričamo o našem osnovnom glagolskom obliku, infinitivu.
Kad kažemo da je nešto osnovno, to je onda pravilu nešto jako važno. U osnovne stvari spadaju:
Dakle, u pitanju su jako potrebne stvari, zato ih i zovemo osnovne. Ali šta je takođe važno?
Važno je da osnovne stvari često nisu dovoljne u životu, ili bar ne bi trebalo da budu dovoljne. Hoću da kažem:
E pa, isto to važi i za infinitiv. Dobro je imati ga u jeziku, ali nikako nije dobro nemati druge glagolske oblike.
Šta se dešava kad imamo samo infinitiv? Dešava se Petko, junak Robinzona Krusoa od Denijela Defoa.
Kao što se sećate, Petko koristi samo infinitiv: "Ne, oni mene ne ubiti, oni rado učiti". To možda zvuči šarmantno, ali isto tako i nekulturno.
Kad smo kod Denijela Defoa, setićemo se i Denijela Larusoa, tačnije njegovog prijatelja Mijagija, koji takođe koristi pretežno infinitiv, tačnije koristi neki obezličeni oblik prezenta, što mu dođe na isto.
"In Okinawa, all Miyagi know two things: Fish and karate."
"Miyagi understand problem perfect."
"Not matter what Miyagi think. Miyagi not fighting."
Konačno, moramo se prisetiti i jedne znamenite upotrebe infinitiva u domaćoj kinematografiji. To je kada Pera Mitić u filmu "Davitelj protiv davitelja" kaže:
"To ja jedem krempite. Znate, pored toga što volim cveće, ja jako volim jesti krempite."
Ali ovi primeri, kako god da su šarmantni, ne treba da nas navedu na misao da nam ne trebaju i drugi glagolski oblici.
Kao što znate, Petko je bio divljak.
Kao što takođe znate, Pera Mitić je bio ludak.
Takođe, on je bio i opasan seksualni manijak, što je potvrdio i savetnik predsednika Republike Srbije prof.dr.Srđan Šaper.
Kao što takođe znate, Mijagi je građanin Sjedinjenih Američkih Država, a takođe je i majstor za bonsai. Oba podatka upućuju na zaključak da se Mijagiju, savremenim jezikom rečeno, jebe za ostale glagolske oblike.
Jednom rečju, treba imati infinitiv, a treba imati i druge lepe i korisne oblike. Infinitiv ne može da pruži nadu kao futur i, niti da zaplaši kao pluskvamperfekat, niti da vam precizira kao futur ii ili potencijal, niti da vas navede na misli kao imperfekat i aorist, niti da vas vrati u stvarnost kao prezent, niti da vam da osećaj savršenstva kao perfekat, niti da vam kaže šta treba da radite kao imperativ, niti da vam pruži dodatne informacije kao glagolski pridev radni i trpni ili glagolski prilog sadašnji i prošli.
Infinitiv je tu da uspostavi osnovu, kao i sve ostalo što je osnovno. U tom smislu, treba ga poštovati.