Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe. Večeras pričamo o rečenici.
Vi ste se često čudili i jako nervirali zašto na internetu ne postoji program ili veb forma koja će moći da prevede neki tekst sa, recimo, nemačkog na srpski ili obrnuto. To jest, primetili ste da gugl ima svoje alate za prevođenje sa engleskog na nemački i druge bitne svetske jezike, ali ni ta alatka ne radi kako treba. Sve nešto jadno, bedno i čemerno.
Konkretno, pre neki dan ste čačkali oko svoj stari Uher magnetofon i niste mogli da se snađete jer je uputstvo jedino na nemačkom.
I vi date Guglu da vam prevede na engleski, ko velite engleski bar znate. Original glasi: "HiFi-Stereo Tonbandgerät nach DIN 45500. Senkrecht- und Waagerecht-Betrieb. Bandzugkomparator für geringste Bandbeanspruchung und optimale Gleichlaufwerte."
I šta kaže Gugl? "Hi-fi stereo tape recorder to DIN 45500th Senkrecht- and law-scale operation. Bandzugkomparator low band and optimal load synchronism values."
Ma nemoj? Šta law-scale operation? Šta Bandzugkomparator low band?
Ili, još gore, date toj alatki da prevede na nemački citat od Smitsa: "And if a double-decker bus crashes into us, to die by your side is such a heavenly way to die".
I dobijete šta? "Und wenn ein Doppeldecker Bus stürzt in uns, die von Ihrer Seite ist solch eine himmlische Art und Weise zu sterben".
Pa je l to Morisi? Je l to tutkalisanje? Šta se nije osušilo?
Ne može tako. Pokažite taj prevod bilo kom nemačkom ljubitelju Smitsa. Reći će vam: "Nein, nein..."
A da li je to tako zbog toga što Gugl ima loše programere ili loše lingviste? Nije, oni imaju najbolje stručnjake iz svih oblasti. Gugl je G-17 plus današnjeg interneta. Ako Gugl ne može bolje od onog, ne mogu ni drugi.
Stvar je u tome što je nemoguće automatski prevoditi. A zašto?
Zato što je glavna jedinica komunikacije u jeziku rečenica. Kad bi glavna jedinica bila reč, do sada bi već bilo prosto. Nikakav problem dati kompjuteru sve reči iz Vebstera i sve reči iz Rečnika Matice Srpske, naučiti ga gramatičkim pravilima i izuzecima. Ali problem je u tome što vi ne možete da napravite rečnik u kome će biti sve rečenice engleskog jezika. Niti srpskog jezika.
Pa kakav bi to bio rečnik? U njemu bi bili svi nenapisani tekstovi Smitsa, Kjura, Darkvuda, Jarbola, svi nenapisani romani Ive Andrića, sve varijacije na pripovetke Radoja Domanovića.
Ko bi štampao taj rečnik? Ko bi ga koričio, ko bi ga stavljao na rafove, ko bi ga listao, kupovao ili drpisao u knjižari? Ko bi ga zavodio u Narodnoj biblioteci? Ko bi mu radio ISBN i CIP? Ko bi donosio mišljenje o tome da li se oslobađa poreza? Ko bi ga recenzirao? Pa to ne bi mogao ni Teofil Pančić.
Rečenice su čudo. Koliko samo ima rečenica, da li možete da zamislite?
Stvarno strašno.