Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe. Večeras pričamo o tipovima rečenica.
Kao što smo već kazali, postoje zavisne i nezavisne rečenice. Nezavisne rečenice su one koje bi mogle da stoje i izdvojeno, koje ne iziskuju drugu rečenicu da bi funkcionisale. Zavisne rečenice, pak, iziskuju.
Postoje i rečenice sa takozvanom nadziranom nezavisnošću. To su rečenice koje bi mogle da stoje i izdvojeno, ali pre svakog puštanja teksta sa ovakvim rečenicama u štampu, etar, TV-program ili na internet neophodno je da reviziju teksta obave službenici KFOR-a i ministri inostranih poslova zemalja Rečenične Unije, Sjedinjenih Rečeničnih Država i Rečenične Federacije.
Svaka složena rečenica može imati u sebi više manjih rečenica koje se opet sastoje od još manjih, takozvanih malenih rečenica.
Uzmimo za primer ovo što je nedavno kazao premijer Vojislav Koštunica, i to sticajem okolnosti baš vezano za pojmove nezavisnosti, zavisnosti i nadzirane nezavisnosti.
- Svako zna da ne može postojati nadzirana nezavisnost jer su nadziranje i nezavisnost pojmovi koji se međusobno isključuju.
U ovom slučaju imamo:
1. Nezavisnu rečenicu obeleženu plavom bojom. Unutar nje postoji glavna rečenica "Svako zna" i od nje zavisna izrična rečenica "ne može postojati nadzirana nezavisnost". Ona je malo bleđe plava. Ona ne može bez glavne rečenice. Ona faktički igra ulogu objekta unutar plave rečenice.
2. Zavisnu rečenicu obeleženu crvenom bojom. Opet, i unutar postoji glavna rečenica "nadziranje i nezavisnost su pojmovi" i od nje zavisna odnosna rečenica "međusobno se isključuju". Ona je malo bleđe crvena. Ona ne može bez glavne rečenice. Ona igra ulogu atributa u crvenoj rečenici.
Imamo, dakle, četiri vrste statusa.
1. Intenzivno plava rečenica je glavna unutar nezavisne. To su, da kažemo, Sjedinjene Države. Dobro je biti nešto glavno unutar nečeg glavnog. Dobro je biti faktor. Dobro je režirati, dobro je biti glavni i odgovorni urednik, šef smene, šef sale, primarijus, vebmaster, kapiten, dirigent.
2. Bledo plava rečenica je zavisna unutar glavne. To je nešto kao Nebraska, Indijana, Mičigen, Viskonsin. Nije ni to loše, biti makar deo nečeg što je faktor, biti kapitenska traka, dirigentska palica, leptir mašna šefa sale, burek glavnog i odgovornog urednika.
3. Intenzivno crvena rečenica je glavna unutar zavisne. To su: Velika Britanija, Francuska, Hrvatska, Slovenija, Češka Federacija, Švedska Federacija. To je, da kažemo, i Srbija. Razlika je u tome što Francuska, Hrvatska i druge države znaju da su nešto glavno unutar nečeg zavisnog, a Srbija se tripuje da je nešto glavno unutar nečeg nezavisnog. Na taj način, Francuska, Hrvatska i druge tvorevine ipak čuvaju nekakvu, makar i nadziranu nezavisnost, dok Srbija zbog svog tripovanja tone u jednu potpunu zavisnost i nezavidnost. Ne treba se tripovati, kao što čini već pomenuti Koštunica
3. Bledo crvena rečenica je zavisna unutar glavne. To je nešto kao Kosovo. U principu, to je duplo golo, to je nešto najgore. Ali ako se ne tripuje da si nešto nezavisno, to jest ako se svoji ciljevi usklađuju prema potrebama nečeg stvarno glavnog, postići će se bolji rezultati, to jest možda će se dobiti i takozvana nadzirana nezavisnost.
Nadzirana nezavisnost je svakako bolja nego prividno nenadzirana nezavisnost koja, kako smo već kazali, vodi u potpuni krah, debakl, bedu i nezavidnost, u situaciju da ste niko i ništa, renegat civilizacije, entitet koji nema kuče za šta da ujede.