Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe. Večeras pričamo o veznicima.
Teško je reći ko su najbolji veznici. Nekada je to bio Mišel Platini, čovek sa dresom koji je visio, umesto da bude uredno uvučen u gaćice. Kasnije su čuveni veznici postali: Toti, Kaka, Skolc, Ronaldo, Zidan, Gatuzo, Balak i drugi. Kao što se vidi na slici, zajednička osobina ovih igrača su širom otvorena usta.
Naravno, mi večeras ne pričamo o veznicima u fudbalu nego o veznicima u rečenici. Ali rečenice bi bez veznika uglavnom bile kao fudbalski klubovi i reprezentacije bez svojih veznika, jer kao takve ništa ne bi valjale. Na primer, zamislite prethodnih par rečenica bez reči koje smo podvukli, a podvukli smo veznike. Bez veznika bi to bile bezvezne rečenice.
Dakle, kao što su u fudbalu važni Kaka i Pineda, tako su u jeziku važni kada i premda.
Veznici povezuju rečenice unutar složenih rečenica, kao i reči unutar samih rečenica. Dobar veznik između glavne i zavisne rečenice važan je isto kao parče sira između hleba i pečenice.
Po svojoj prirodi, veznici su zavisne reči i imaju svrhu samo u kontekstu rečenice.
Veznici koji, čiji, šta, ća itd označavaju odnosne rečenice. Recimo, Kažiprst b92 se najavljuje kao "emisija u kojoj govore samo oni koji imaju šta da kažu". U poeziji se umesto veznika šta često koristi ća, na primer kod pesnika Dragojevića: "Rekli su mi ono ća su znali..."
Veznik da označava izrične rečenice. Recimo, kod pesnika Gojkovića javljaju se stihovi: "Dođi da napravimo kafu, da napravimo kafu zajedno."
Veznik kad je karakterističan za vremenske rečenice. Primer nalazimo kod pesnika Nektarijevića: "Bokser zna da ga protivnik nikad nije tukao ko mama, kada u fioci vidi svežanj preskupih računa."
Veznik gde označava mesne rečenice. Naslov sa b92.net: "NATO će reći Srbiji gde su bombe".
Veznici ako i ukoliko označavaju uslovne rečenice. "Ako vlastelin kakav opsuje sebra, da plati globu od dvesto groša i da mu se udari do dvadeset batina, a ako sebar opsuje vlastelina, da se ubije i obesi". (Dušanov zakonik)
Veznik jer označava uzročne rečenice. Primer kod Bogunovića: "Peče me savjest jer sam obećao sebi da ću ovih pola veljače i pola ožujka koje ću sam provesti u Puli vrijedno čitati i pisati."
Veznik kao označava poredbene rečenice. Opet primeri kod Bogunovića: "Čula zasićenih intenzivnim doživljajima modernih kina, čovjeku lako promakne nešto tako beznačajno i neugledno kao što je pseće govno srednje veličine i gustoće."
Veznici iako, mada i premda označavaju dopusne rečenice. Još Bogunovića: "Osjećao se sve pijanije, iako se nije sjećao da je te večeri uopće pio."
Kod nezavisnih rečenica imamo sastavni, rastavni i suprotni odnos. I služi da sastavi, ili služi da rastavi, ali služi da se suprotstavi.
Ponekad veznici imaju svoje nezavisno značenje. Recimo, danski filozof Kjerkegard je imao knjigu "Ili - ili". Isto tako, srpski filozof Kojić je imao svoje retorsko pitanje: "Ali, ali, avaj, ali, zar se ovaj dečko šali?"