Filosofija nestaje

24.3.2008.

Filosofija nestaje - Goran Bogunović

Unatoč svemu čovijek manje filozofira u godinama koje dolaze. Prije možda desetak godina ili prije 12 ili 13 godina svakako sam neuporjedivo više znao govoriti jezikom nekakvoga mislioca ili nekakvoga književnika, pisca, redatelja ili pak književnoga kritičara. Posve je moguče da sam tada bolje razumijevao tok misliočeva govora i jezik kojim se misli nekakvoga mislioca iskazuju. Teško si danas mogu točno objasniti što se to dogodilo, ali je neoboriva činjenica da je danas u meni doista manje misliočevoga shvatanja i književnoga pristupa.

Danas sam doista mnogo bliži nekakvome manuelnome zahvatu nego li posezanju za književnome ili za analiziranju nečega osobito povijesnog. Stekao sam dojam da ću si danas mnogo prije uzeti u ruke nekakvo dleto ili pak običan ćekić i njime popravljati deo pregradnoga zida u svojemu stanu nego li što ću uzeti pero i baciti misli pravo na komad hartije ili u wardu iskucati nekakve misli ili ideje i zagledati ih na ekranu kompjuterskoga monitora. Danas ću radije ofarbati gelender u svojemu ulazu ili staviti mirisljavo drvce poput onoga božićnoga stoga se kači na retrovizor u autima upravo u neki deo hodnika nebi li cijeli moj i susedov kat zamirisao, nego li što ću sjedeti sa prijateljima i filosofirati.

Prije samo 10, 12 ili 13 godina bio sam u stanju da do duboko u noć analizirati političku ili nekakvu povijesnu situaciju sa svojim prijateljima. Danas je to posvije nemoguče ili bar teško izvodljivo. Prije samo dve večeri, sjedio sam u nekakvome kafiću i analizirao odnos našega sistema i naše zemlje sa Rusima kao i odnos naše politike prema zapadu.

Osjetio sam s jedne strane da doista imam neki nov analitički sloj u sebi kojega prije nisam poznavao, ali da se u isto vreme nekako ne nalazim u samom toku diskusije na onaj način na koji bih se nalazio prije desetak godina. Osjetio sam doista da posjedujem strpljivost saslušavanja i mogučnost opuštenoga prijema drugačijega mišljenja, ali da u isto vrijeme imam manjak kondicije da budem aktivni dio cijelovečernje filozofske priče i da u njenim okvirima dam svoj potpini cjelovečernji doprinos.

Iznenadžujuči je momenat u kojemu shvaćate da možda niste više dio filozofskoga toka, kao i da je vaš odnos prema samom toku danas postao takav da je golo isticanje i odbrana sopstvenog stava svedena na nekakve minimume ili neophodne mjere. U ranijim periodima i u nekakvim ranijim filosofskom diskusijama ili prijateljskim sesijama bilo je nezamislivo da neki od sudionika priče lako odustane od sopstvenoga stava. Naprotiv, stav se branio onoliko jače koliko je iznosilac suprotnoga misljenja bio uporan da vaš matični stav ne prihvati. Tada se po čitavih sat i više vremena znalo govoriti o jednoj temi, znalo se skoro potpuno ugušiti jednom temom i znalo se na izvestan način pomalo mučiti svog sugovornika. Danas kao da se nema vremena za takvu vrstu odnosa, tako da sama činjenica da biste radije krečili hodnik vašeg ulaza nego li imati kvalitetnu filosofsku raspravu pomalo zastrašuje.

Bila bi potpuna neistina danas tvrditi da biste radije željeli razgovarati o političkome ili filosofskome sistemu nego li hoblovati pod i utopiti se u prejakome mirisu laka za parket sastavljenome od komponente A i komponente B koje kada se pomiješaju daju nadasve preopojnu i preopasnu supstancu koja potpuno pomućuje razum i oštečuje vaša čula čineći sasvim sigurnao da filosofski, retorički a samim tim i povijesno sasvim otupite.

Ostaje nejasno zbog čega čovijek u kasnijem periodu radije odabira da se utopi u nekakvome radu nego li da ostane deo filosofkoga, književnoga i nadasve svemirskoga.

Iskoristio bih priliku da kažem da ukoliko se ovo pogleda direktno filosofski jasno se nameće nekakav zaključak da se ovome pristupilo analitički i krajnje mislilački, ali istina je u tome da se ovo razmatralo u pauzama miješanja pijeska i cementa kako bi se što prije popunile one naprsline na zidu mojega stana nastale uslijed nemilosrdnoga bušenja maltera nebi li se u sam zid ugradile dodatne žice koje sprovode elektricitet i razvoze utikače po gotovo svim dijelovima stambenoga prostora kako bi se pružila mogućnost da se i u najudaljenije dijelove stana dovede nekakvo svijetlo ili priključi nekakav električni urijeđaj.

Goran Bogunović