Dobro veče, ja sam Ovaj. Onaj se izvinjava, doći će drugi put, ali zato je večeras sa mnom ponovo - Mič, koji se nekada bavio - sportom.
- Dobro veče.
- Vi ste se, kao što naši slušaoci već znaju, nekada bavili sportom. Tačnije, tenisom.
- Tenisom, da.
- Zašto baš tenisom? Novac?
- Jeste, novac. Ali imao sam i neke intimne razloge.
- Dobro, o tome ne morate da pričate. Mi poštujemo privatnost naših gostiju...
- Ali ja baš o tome želim da pričam!
- Pa dobro, ako želite, ali ponavljam, mi ne insistiramo...
- Ne, reći ću. Dakle, moje ime je Mič.
- Da, to nam je poznato.
- E pa, zar nije lepo kad čujete: "Match point, Mitch"? Ili kad sutradan u novinama pročitate: "Mič dobio meč"?
- Aha. I vi ste samo zbog toga izabrali tenis? Iako možda imate bolje predispozicije za neki drugi sport.
- Nemam. A sem toga, moje ime, koje u tenisu tako dobro leži, u nekom drugom sportu bi bilo idealno za podsmeh.
- Na primer?
- Pa evo krenimo od fudbala. Zamislite naslove u novinama: "Too much Mitch" i "Mitch is a bitch!" A u "Sportskom žurnalu" bi pisalo: "Mič muči domaći fudbal". A tek navijači šta bi mi sve vikali: "Miču, miči se!", "Mičić pičić!"
- Ma da. U "Telegrafu" bi verovatno bilo: "Mičić viđen s Mićićevom"...
- Ma pusti ih u kurac. Ili, još gore, da sam igrao košarku: "Jarić 30 poena, Mič - ni ič!"
- Pa dobro, mogao si recimo da treniraš... kajak.
- Je li? Pa da mi viču: "Mićak u plićak!"
- A zašto si uopšte morao da budeš sportista? Zar nisi mogao da se baviš umetnošću? Slikarstvom recimo.
- Pa to bi bilo najgore od svega! "Mič - kič!"
- Znaš šta, sa takvom elokvencijom i brzinom sklapanja rima, ti bi bio idealan za marketinšku agenciju. Da im smišljaš slogane.
- Ja već imam marketinšku agenciju, ali samo za dečije reklame. Zove se "Čiča Miča".
- Šta reći nego: Gojkoviću Miče, Srbija ti kliče...