Dobro veče, ovo pre mene je bio Đorđe. Moje ime je Grožđe.
Stiže mi juče pošta od drugara koji su bili poslom u Seulu na nedelju dana, da bi zatim, kako oni to sami kažu, skoknuli do Tokija na dve nedelje. Elem, sad su opet u Seulu, te im je tamo, kažu, jako sumorno i mrazovoljno, to jest em mrazovito em mrzovoljno. Jer u Tokiju, možete pretpostaviti, jednako cvetaju trešnje, što se ne može reći za neveselo Seulo.
Mislim se ja tako - teško je njima. Iz Seula u Tokio, iz Tokija nazad u Seulo, pa malo u Sao Paolo. Pa opet u Seulo. A uredbom tamošnje Skupštine opštine, ulicom se mora hodati pravo, svima govoriti "zdravo", gledati ispred sebe bodro i paziti se dobro.
Jedno od najomraženijih mesta koje su prošli jeste razbojnička jama Jokohama, leglo razvrata i bluda, gde mladi Japanci češkajući muda žickaju pare ispred bioskopa, rečima: "はこれまの" (daj neke pare), a ako im kažete "Nemam", odgovaraju vam: "クヨはこれからも皆さ良きパートナーと?" (Ako ti nađem da ti uzmem sve i da te polomim?)
Svratili su, takođe na pet minuta, da malo pinu onaj ogavan sake iz Osake. Odustali su, jer ionako ne piju alkohol. Jedan tokom leta doručkuje dinju, ako uopšte išta doručkuje, pa je, prirodno, iznad malograđanštine u vidu pirinčane rakištine. Drugi ponešto i doručkuje, a pre par godina je pod pritiskom društva čak i trgo neku ljutu prepečenicu, ali se kasnije ubo na ekser, a zbog visokog procenta alkohola u krvi lekari nisu smeli da mu daju ono za tetanus. Čovek em jedva živu glavu izvukao em stekao reputaciju alkoholičara i probisveta, ali se za ubuduće naučio pameti, te nikad više nije nit trzo rakije nit se bo na eksere.
Onda su, po sili prilika, morali da naiđu malo i u Kobe, mesto toliko zapušteno kao da je do juče vladao Cobe.
Rezigniranih lica prošetali su do Hokaida, čisto da se uvere da Zemun ima daleko bolji Lido nego Hokaido.
Dugo su se raspravljali da li da svrate u Šikoku i navataju neku pičoku, ili da, manje pretenciozno, naruče onu osrednju skušu u obližnjem Kju-Šu.
I posle svega, treba se vratiti u dozlaboga mrzovoljno Seulo. A kad ti je već tiput preselo Seulo - ajd u Sao Paulo. Od nemila do nedraga, od Seula do Paula, okolo - naokolo, nauznak - nadovad, granulo - svanulo, banulo - panulo, težak je ovaj život savremenog srpskog art čoveka.