Bilo mi je devet godina kad sam nabavio prvu singl-ploču. Od tog vremena,
kroz ruke mi je prošlo na hiljade vinila, kaseta i CD-a. Pre nekoliko
godina, Beograd su preplavili rezači CD-a. Stvorili su se uslovi da se
praktično besplatno kolekcionira muzika. Ko još mari za zaštitu
intelektualne svojine, tu licemernu strategiju bogatih? Nego, narezuj, kopiraj,
prži!
Kopiranje muzike je dalo svojevrstan potstrek mom društvenom životu.
Sastanci sa diskofilima na 'Berzi ploča' nedeljom ispred SKC-a, kućne
posete - dobar sam čovek i imam mnogo CD-a i dođem kod takođe
dobrog čoveka koji takođe ima mnogo CD-a, popije se koje piće
i zamezi, upitamo se za zdravlje, kad ono, hokus-pokus, već je narezano
desetak komada!
Praksa kopiranja muzike je ovde toliko uzela maha da svi mogu imati sve i
to besplatno. Dobro umrežen ljubitelj muzik (taj sam!), ako okrene tri
broja telefona u gradu, može pronaći svako izdanje. Audiofilski
Beograd je svetski grad i pored preovlađujućeg siromaštva i
relativne izolovanosti. Kampanja protiv piraterije samo pogoduje ovom procesu.
Slažem se sa našom državom da treba goniti pirate koji štampaju
tiraže. Njihovi katalozi redovno odslikavaju loš ukus, kvalitet
proizvoda je najčešće slab... I nikako ne treba zaboraviti
borbu protiv nakazne nemani kapitalizma. Piraterija jeste kapitalizam i zato
je treba suzbijati. Sasvim druga priča su katalozi kolekcionara, tokom
dugog vremena brižljivo, sa ljubavlju prikupljane hiljade, često
nepoznatih naslova. Katalozi kruže mrežom kao voda u prirodi. Zaustaviti
tu cirkulaciju jednako je zaustavljanju života! To je ljubav! To je sloboda!
To je poezija!
Ali vratimo se mojoj kolekciji. Od kada narezujem CD-e ja ih sam opremam ručno
pravljenim omotima. Zašto? Zato što taj postupak prirodno sledi
iz kopiranja muzike. Eh, da sam muzičar, pa da te snimke usput još
preradim i sebi prilagodim! Takođe, prelaskom muzike sa vinila na CD,
umetnost omota za ploče je nazadovala. Smanjeni format, plastična
kutija između slike i oka kao kakav gadni kondom, upotreba digitalne
slike po svaku cenu, šta god, tek, malo je dobrih omota, mnogo manje
nego '50-ih, '60-ih i '70-ih.
Brzo radim. Donesem kući novi CD i dok muzika odsvira - omot je završen.
Desi se da me muzika (ili likovna ideja) ponese pa puštam album nekoliko
puta za redom sve dok ne dovršim omot.
Često su to sličice isečene iz novina ili skinute sa mreže.
Nekada su to kolaži, a najčešće su rukom slikani omoti.
Akrilik je tehnika. Uvek pravim prednji omot, neki put i zadnju stranu sa
spiskom pesama i generalijama, mada tekstualni deo često skidam sa neta,
štampam i kaširam na poleđinu slike. Obavezna je slika na samom
CD-u. Slikam je na nalepnici za CD. Postoji i CD na kom se može slikati
direktno.
U ovom trenutku, u mojoj kolekciji se nalazi oko šest stotina rukom rađenih
omota.
U više navrata sam dobijao porudžbine od prijatelja diskofila da
opremim njihove rezance. Saradnju sam uvek sa veseljem prihvatao.
Slobodno mi se javite: mikrobfanklub@excite.com
(klikći na razne delove slike za detalje, istražuj malo)
Saša Marković (1959, Beograd) umetnik, novinar, društveno-politički
radnik... Studirao
jugoslovensku knjizevnost i srpskohrvatski jezik u Beogradu. Sarađivao
u više listova i
radio-programa. Kao performans umetnik nastupao pedesetak puta u zemlji i
inostranstvu
(Slovenija, Bosna i Hercegovina, Makedonija). Sa britanskim umetnikom Mixup-om
vodio umetnicku radionicu PSYCHEDELIA, (Strathclyde University, Glasgow) u
januaru 1994. Vodio studentsku radionicu SEOSKA KUĆA u Žitkovcu
u okviru "
Projekta X"
, (EASA, Arhitektonski fakultet u Beogradu), 1996. Živi
i radi u Beogradu.
Kolekciju "Moja muzika" Mikrob je izložio u julu 2004. na izložbi "Kolekcije i akomulacije" u SKC-u, u okviru Bijenala mladih u Vršcu. Autor izložbe je Vladimir Tupanjac, a na njoj su još učestvovali i: Aleksandar Zograf, Ivana Kličković, Kosmoplovci, Mileta Prodanović, grupa Škart i Miloš Tomić.
O Mikrobu ima i strana na Danielovom sajtu.